Ovako je to bilo

Naravno sve se desilo čisto spontatno i bez nekog planiranja, i tako da sam ja spontano počeo da radim odnosno volontiram u BIT centru. Tada upoznam jednu od mnogobrojnih ženskih osoba koje su dolazile na poslovnu edukaciju. Ona je meni tada predstavljala samo još jednog učenika ni sumnjao nisam da će ta osoba da bude jedna od ključnih za razlog moje ogromne sreće. Ona je se zvala Sabrina. Prvo što sam primjetio kod nje da je jako komunikativna i jako draga. Hvala bogu i svima onima koji su uspjeli da pokvare njen računar i da budem baš ja taj koji će doći da ga popravi. Naravno moj kolega profesor Vedran a ja kao njegov asistent me je zamolio da odem i da riješim taj problem kako bi naša draga Sabrina mogla da vježba u Office Word-u. Tu smo se počeli malo i šaliti jer je Sabrina pitala Vedrana "Jesil slobodan" misleći na to da popravi računar al on je se počeo smijati i rekao nisam slobodan imam ja curu i pogledo mene i rekao: "Jesil ti slobodan" i opet se odvalio smijati. Već sa njom i njenom drugaricom Lejlom mi je bilo jako prijatno se družiti.